ŠTO JE JUJITSU? - Jujitsu kao vještina

Jujutsu (Ju-nježan, Jutsu - nacin, put) je japanska borilacka vještina
Glavni princip je ne koristiti sirovu snagu, vec tehniku, okrenuti protivnicku energiju napada u svoju korist, biti savitljiv, mobilan.
Inace, tradicionalna vještina vrhunskih japanskih ratnika - samuraja. Džiju-džicu je dinamicna, nikad završena vještina borenja, izvorno namijenjena preživljavanju u realnim sukobima. Stara je par tisuca godina, prije poznata pod nazivom Yawara. Obuhvaca borbu u stojecem položaju - sve vrste udaraca (atemija), hvatove, tehnike privodenja, bacanja, poluge u stojecem položaju; Borbu u parteru - poluge(na nogama i rukama), gušenja; obranu i korištenje hladnog oružja (noževa, štapova)...
Iz nje su proizašli Džudo, Aikido, ruski Sambo, Brazilski džiju-džicu...

PODRIJETLO
Oblici borilackih vještina postoje u Japanu vec stoljecima. Prvi zapisi o borbenom sistemu koji poducava goloruku borbu se spominju u djelu Kojiki te u djelu Nihon Shoki, koji primarno govore o mitološkom nastanku zemlje i uspostavi carske obitelji.

Postoji slavna prica o ratniku Nomi no Sekuni iz Izuma koji je porazio Tajimu no Kehaya u prefekturi Shimane cemu je svjedocio i car Suinin. Opisi tehnika koje su korištene u borbi ukljucuju udarce, bacanja, ucvršcivanja i oružje.
Ovi sistemi goloruke borbe postali su poznati kao Nihon koryu jujutsu (najstariji japanski jujutsu). Tako su ih prozvale mnoge ryuhe i svojim denshoima (spisima koji su se prenosili s koljena na koljeno) za vrijeme Muromachi perioda (1333 - 1573). To su uglavnom bili borbeni sustavi koji su koristili i oružja, a bili su namjenjeni za borenje na bojnom polju. Te borilacke vještine su imale mnoge nazive, ukljucujuci kogusoku, yawara, kumiuchi i hakuda, a sve su bile okupljene pod zajednickim nazivom Sengoku jujutsu. To nisu bili sistemi goloruke borbe, vec sredstva pomocu kojih se nenaoružani, ili slabo naoružani borac mogao boriti protiv teško naoružanog protivnika na bojnom polju.
Metode borenja su ukljucivale udarce (nožne i rucne), bacanja (bacanja protivnika, poluge, uneravnoteživanje protivnika), ucvršcivanja (obuzdavanje protivnika na podu, gušenja, hvatanja i hrvanje) te oružje. Obrambene tehnike su ukljucivale blokiranje, izmicanje, uneravnoteživanje i bježanje. Malena oružja poput tanta (bodeža), ryufundo kusari (lanac sa utezima), kabuto wari (razbijac kaciga) i kakushi buki (tajna ili sakrivena oružja) su gotovo uvijek bila ukljucena u Sengoku jujutsu.

RAZVOJ

Kasnije su se oblici koryua razvili u sisteme koji su poznatiji prakticarima nihon jujutsua kakvog ga cesto gledamo danas. ti sistemi se klasificiraju pod Edu jujutsu (osnovani su za Edo perioda). Oni su razvijeni za borbu protiv neoklopljenih protivnika, te nisu bili primjenjivi na bojnom polju. Vecina sistema koji potjecu iz Edo jujutsua ukljucuju atemi waza tehnike (udaranje u vitalne tocke), koje su bile manje ucinkovite protiv oklopljenih protivnika. Medutim, te tehnike su bile itekako ucinkovite za mirnijih perioda protiv protivnika obucenih u civilne odore. Cesto su ti sistemi poducavali i borenje tantoima i tessenima (metalne lepeze).
Popstoje i tehnike zajednicke i Sengoku i Edu jujutsu sistemima. To su hojo waza (hojojutsu, nawa jutsu, kayanawa itd.) tehnike koje predstavljaju nacine vezanja i gušenja protivnika raznim vrstama užadi (ponekad sageom ili tasukeom). Te su tehnike uglavnom izblijedjele do današnjih dana, ali tokijska policija i dalje trenira te tehnike te nastavlja nositi sa sobom hojo uže uz lisicine. Vrlo stara škola Takenouchi ryu je jedan od boje organiziranih sistema koji i danas poducavahojo waza tehnike.
Mnoge druge Nihon jujutsu škole postoje i danas, ali se ne smatraju koryu školama. Ti sistemi spadaju pod Gendai jujutsu ili moderni jujutsu. Moderne tradicije su osnovane nakon ili pred krajem Tokugawa šogunata (dakle od kraja 19. st.). tada je postojalo preko 2000 jujutsu škola. Mnoge tradicionalne škole koje se danas poducavaju i za kje se smatra da su koryu sistemi, zapravo spadaju pod gendai jujutsu. Medutim, premda moderne po nastanku, gendai škole imaju direktne korjene u drevnim tradicijama, te se ispravno smatraju tradicionalnim borilackim sistemima ili ryuovima. Po sastavu te škole predstavljaju ociti pomak od Sengoku jujutsu sistema, te naginju Edo jujutsu sistemima. Razlog tome je smanjena mogucnost borbe sa oklopljenim napadacem.
S vremenom, Gendai jujutsu je prihvacen od strane policije i ustanova za sprovodenje zakona diljem svijeta, te predstavlja osnovu za mnoge posebne sustave koje koristi policija. Možda najpoznatiji od tih sustava je Keisatsujutsu (policijska vještina), Taiho jutsu (vještina privodenja), što je sustav koji koristi Tokijska policija.
Ukoliko je vještina bazirana na japanskom sistemu osnovana nakon Tokugawine ere, te je barem djelomicno bila pod utjecajem tradicionalnog Nihon jujutsua, može se ispravno smatrati goshin (samoobrana) jujutsuom. Goshin jujutsu se cesto koristi van Japana te može biti pod utjecajem drugih borilackih tradicija. Brazilski jiu jitsu, nastao iz juda, koji prakticira ne waza tehnike, je izvrstan primjer Goshin jutsua.
Jujutsu tehnike su osnova za mnoge vojnicke goloruke borbene tehnike vec godinama. Isto tako postoje i mnogi oblici sportskog jujutsua. Najcešci oblici su natjecanja mješovitih stilova, u kojima natjecatelji koriste mnoge tehnike kako bi zadobili bodove. Postoje i natjecanja u izvodenju kata, ali i freestyle natjecanja kod kojih se natjecatelji izmjenjuju u napadima jedni na druge, dok obrambene tehnike ocjenjuju suci.
 ono što se danas zove realna samoobrana ili realni ju jitsu.

- Ju-jitsu je danas suvremen , svjetski izuzetno široko prihvaćen sport, sa izvanredno dobro organiziranim svojim krovnim udrugama u Europi ( JJEU, JJIF, EBC ), sa nacionalnim, regionalnim, europskim, ostalim kontinentalnim i svjetskim rangovima prvenstvenih natjecanja i turnira .
- 1977. godine nastaje prvo europsko ju-jitsu udruženje ( EJJF ) koje se do 1987. godine širi na gotovo sve europske zemlje, a tada se formira njeno novo ime : EJJU te istovremeno i svjetska krovna ju-jitsu udruga : IJJF.
- 1993. godine IJJF postaje punopravni član GAISF ( General Association of International Sports Federations ), a 1997. godine punopravni član IWGA (International World Games Associations) – obje te organizacije su zapravo , pored zimskih i ljetnjih Olimpijskih Igara ,3. i 4. stup aktivnosti MOK-a .
- 1998. godine IJJF mijenja ime u JJIF kakva ostaje do danas kada je samo pitanje skorog trenutka za postizanje ponopravnog statusa olimpijskog športa . Od 2001. godine , dosadašnji i prvi predsjednik JJIF-e g. Rinaldo Orlandi (Ita) ujedno je i jedan od članova Izvršnog Odbora IWGA , što je posebno priznanje za ju-jitsu sport . Inače , od zadnjeg izbornog Kongresa JJIFu Sloveniji, 19. travnja 2003. godine, novi predsjednik JJIF je šveđanin g. Paul Hoglund .
- 2004. godine nastaje još jedna europska jujitsu asocijacija koja postala altrenativa EJJU-u i JJIF-u, a to je EBC ( European Budo Council) koja već ostavlja dubok trag u Europi i koja se širi nezaustavljivo, a ponajviše iz razloga što se ne bazira na komercijalnom pristupu već na širenju izvornih principa buda.
- Ju-jitsu, kao vještina , je potekla iz Japana u vrijeme kada su nastajali razni stilovi borilačkih sustava poput goshin-jutsua, karate-jutsua ( karate- do = karate Put), aiki-ju-jutsua,... – dakle prije oko 500 godina – ali tada isključivo u svrhu realne samoobrane te je tada imala naziv ju-jutsu ( što u doslovnom prijevodu znači isto što i ju-jitsu ( «blaga , nježna vještina ) ali se pri prvom slučaju«ju-jutsu-a» misli isključivo na samoobrambenu vještinu tj. sustav borenja gdje su sve moguće tehnike dozvoljene i rade se isključivo punom snagom da bi se stvarni napadač što jače povrijedio tj.u svrhu realne samoobrane i preživljavanja realnog napada – dok je ju-jitsu u punom značenju riječi suvremeni humani sport koji se u sportskoj borbi služi isključivo dozvoljenim tehnikama , po propisanim sudačkim pravilima , koje se rade kontroliranom snagom prema sportskom partneru .Iz starog tradicionalnog ju-jutsua razvio se prije oko 100 godina najprije današnji judo sport , a zatim iz karate-jutsua (karate-doa) današnji karate sport, dok je nešto kasnije iz aiki-ju-jutsua nastao današnji aikido.

• Sportska borba u ju-jitsu sportu je sastavljena od sportski dozvoljenih tehnika iz sportskog karatea , iz sportskog judoa te nekih dozvoljenih tehnika iz modernog aikidoa , što je sve zajedno odlično ukomponirano i natjecateljski uhodano te predstavlja izuzetno ozbiljan i efikasan , lijep , atraktivan i popularan ali u svojim treninzima , pripremama i natjecanjima i izuzetno zahtjevan borilački sport.

Sa službenim zakonskim formiranjem ju-jitsu klubova u Hrvatskoj najprije je krenuo JJK "DUBROVNIK" iz Dubrovnika ( registriran 07.07.2000. god. ) , zatim JJK «ZADAR» iz Zadra ( registriran 06.09.2002. god. ), zatim i ju-jitsu klubovi iz Zagreba : prvi hrvatski policijski JJK "ALFA" , JJK "ZAGREB" i JJK "CROATIA" registrirani 12.02.2004. godine - koji su 2004. godine formirali *ZAGREBAČKI JU-JITSU SAVEZ* (kojemu se ubrzo na području Zagreba pridružilo još 4 nova ju-jitsu kluba : "BUSHIDO" , "VUKOVAR 91" , "BORAC" i "NINJA" ) , a koji 2005. postaje punopravni član ZAGREBAČKOG ŠPORTSKOG SAVEZA , zatim JJK «YIN-YANG» iz Gunje ( registriran 07.07.2004. god. , zatim JJK "URAGAN" iz Splita ( registriran 28.04.2005. godine ) te također Ju-Jitsu sekcija pri Judo Klubu "STUDENT" iz Splita , zatim JJK "OMEGA" iz Bjelovara ( registriran 23.11.2006. god. ) , zatim JJK "BLACK BELT" iz Zagreba ( registriran 22.01.2007. godine ) . Trenutno je u postupku formiranja još sedam novih ju-jitsu klubova u različitim mjestima na području RH. Za sada,jedino ovi navedeni klubovi u Hrvatskoj treniraju i šire ju-jitsu kao natjecateljski sport po pravilima svoje krovne svjetske ju-jitsu organizacije JJIF i jedino njihovu sportsku udrugu u Hrvatskoj i na nivou RH priznaje i podržava JJIF - koja ih je u studenom 2006. godine i primila u svoje PUNOPRAVNO ČLANSTVO. Time je odala puno priznanje za naš dosadašnji zaista ogroman , pionirski , mukotrpan , uporan ali i izuzetno uspješan i stručan rad na području nastanka , usavršavanja i širenja ju-jitsu sporta u Hrvatskoj po pravilima najveće svjetske krovne ju-jitsu udruge - JJIF - koja je jedina priznata od strane MOK-a kao predstavnik i zastupnik ju-jitse kao sporta u svijetu , budući da je kao takovu već od ranije priznaju i druge dvije svjetske sportske krovne udruge : AGFIS / GAISF i IWGA.

Uvažavajuci menatalitet ljudi i specificnosti prostora na kojem živimo, te kombinacijom razlicitih borilackih vještina, ne samo istoka, stvorena je baza sa koje svatko prema svojim sposobnostima i sklonostima može kreirati vlastiti odgovor na agresivno ponašanje. Svjesni smo da za laike taj nacin možda nekad nece izgledat atraktivno, medutim budite sigurni biti ce vrlo efikasno i ucinkovito.
Sa slicnim odnosno istim namjerama stvorena je po prvi put u Splitu ali i u Hrvatskoj Škola realnog jujitsua "Uragan".
Naš demo team je vec sudjelovao na više demonstracija na nekim športskim aktivnostima kojom prilikom smo prezentirali brzinu, dinamicnost i široku lepezu tehnika samoobrane bez suvišnih pokreta i teatralnosti.
Uvažavajuci sve vrijednosti koje su tijekom stoljeca preživjele do današnjih dana, pocevši od drevnih japanskih i kineskih vještina, te povijest i kulturu i sve druge pozitivne osobine drugih naroda, mi smo cvrsto orijentirani prema vremenu i prostoru koji nas okružuje.

Medu prvim lekcijama koje clanovi naše škole moraju savladati jest Ťrazbijanje iluzijať o tome da svatko mora spoznati sebe i svoje objektivne sposobnosti, ali ne u metafizickom ili nekom drugom smislu (iako su meditacije odnosno vježbe disanja sastavni dio naše Škole ali na vecem nivou) vec u strogo objektivnim okvirima.
Dakle - visina, težina, brzina, izdržljivost, refleksi, snaga, kontrola, samokontrola su predmet ovog razmatranja.
Tada dolazi na red samospoznaja vlastitih psihičkih osobina, podložnost stresu, kontrola straha, agresivnosti itd.
Naša zadaca Vas je pripremiti u datim situacijama da kontrolirate svoj strah, da imate samokontrolu razvijenu kroz agresivnost i brzinu tehnika, prije svega prepoznavanja potencijalno opasnih situacija u svakodnevnom životu, prilagodavanju našim metodama samobrane koje nisu izmišljene nego su realne, sakrivene su u Vašem strahu, refleksu, podsvijesti, bijesu i slicno a mi cemo Vam pokazati najbolji nacin, tehnike odnosno metode da ih otkrijete i primjenite u konkretnoj situaciji.

TEHNIKE

Na bazi vlastitog iskustva u realnim sukobima, kontaktirajuci ljude sa slicnim iskustvima te proucavajuci literaturu koja tretira problematiku samoobrane, izvršena je selekcija tehnika za koje smatramo da su najprimjerenije vremenu i prostoru u kojem živimo.

Najzastupljenije tehnike u našoj školi tradicionalnog japanskog ju jitsua odnosno aiki jitsua koje se treniraju su tehnike samoobrane bez oružja i sa oružjem u koje spadaju elementi krav mage (izraelska vještina samoobrane) i kapapa (americke policijske tehnike samoobrane), te boks, teakwondo, karate, judo i hrvanje, odnosno vježbe meditacije i istezanja (elementi tai chija i nanbu taisa).
Nemoguce je nauciti i primijeniti sve tehnike iz neke ili svih ovih vještina ali se težište stavlja na bazne osnovne tehnike koje su podloga za mnoge druge, ovisno o situaciji.
Bazne tehnike se uvježbavaju do perfekcije kako bi se što bolje razvila reaktivna sposobnost u datom trenutku.
Dakle, nastojimo kroz ove vještine u smislu vještine prikazati obrane od jednog, dva ili više napadaca iz razlicitih pozicija i situacija, sa hladnim oružjem i bez, sa vatrenim oružjem i bez, borba sa štapovima, borba u parteru, odnosno u svim onim realnim situacijama blio na ulici ili negdje drugdje.
Sublimacija svega ovoga sažeto, je Škola tradicionalnog japanskog ju jitsua, koja je kao takva jedinstvena u Hrvatskoj i koja njeguje pristup treniranju kroz vještinu iskljucivo a onda se razvija kao sport, dok smo se pojedinacno sve ove godine gradili, učili, stjecali iskustva i znanja kako u Hrvatskoj tako i po Europi i svijetu, naravno i dalje spremni i željni ucenja, ali sa željom da ovaj način samoobrane i poimanja jujitsua kao vještine zaživi i razvije se kod nas.

NEŠTO O VJEŠTINAMA

AIKI JITSU

U 11.stoljecu osnovana je škola Daito Ryu, a najvjerojatnije ju je osnovao Mainamoto Yoshimatsu. Poducavani su iskljucivo samuraji najvišeg ranga u Takeda obitelji na sjeveru Japana.
Najpozantiji ucitelj ove škole bio je Takeda Sogaku koji je zapravo prvi rabio termin Daito Ryu Aikijijtsu poducavajuci širom Japana pocetkom 20.stoljeca.
Dva njegova najpoznatija ucenika su Ueshiba Morihei (osnivac aikida) i Choy Yong Sul (osnivac Hapkida).
Aiki jitsu koji mi vježbamo bazira se samoobrambenim tehnikama, koristeci silu i snagu napadaca odnosno njegovu energiju.

AIKIDO

Umijece borenja ciji je kreator Morihei Ueshiba. Težnja mu je ostvarenje harmonije uma i tijela u cilju postizanja vlastitog duhovnog i fizickog uzdizanja do nivoa koji ce omoguciti nenasilno rješavanje sukoba.

WING CHUN

Vrlo agresivan i brz stil kung-fua, karatkeristican po istovremenom blokiranju i uzvracanju udaraca. Prema nekim izvorima kreirala ga je redovnica Ng Mui u 18.stoljecu.

KRAV - MAGA

Vrhunski principi samoobrane licem u lice, sa ili bez oružja posebice razvijeni u izraelskim vojnim postrojbama, koji se isticu brzinom, eksplozivnošcu i ucinkovitošcu, te kao takva ukomponirana u ovaj model ju jitsua.

KAPAP

Policijske metode privodenja odnosno savladavanja protivnika, baza na polugama, ponašanja u ekstremnim situacijama, dosta bliski elementi sa krav magom i kao takvi pretoceni u realni ju jitsu.

ARNIS/ESKRIMA/KALI